Božićni i Novogodišnji praznici
Decembar je mesec, bliži se katolički Božić i odmah posle toga čeka nas doček Nove 2018. godine i pravoslavni Božić. Kao dete sam volela te praznike, jer sve sija, grad je prepun ukrasa, kupuju se pokloni, kiti se jelka i u tom periodu mi se činilo kao da živim u nekoj idiličnoj, zimskoj bajci. Kako sam odrastala sve manje mi se činilo da je bajka već kao neki haos koji traje svake godine od 15.12. do 31.12. Počela sam da se pripremam psihički za taj decembar mesec. Na ulicama u gradu gužve, kolona vozila koja se proteže kilometrima, ljudi jure kao muve bez glave, u tržnim centrima kao u košnici ili mravinjaku, svi se guraju, ne možeš na miru da prošetaš a da te neko ne okrzne ili gurne u prolazu. Jedino zadovoljstvo mi je ostalo kićenje jelke, ukrašavanje stana i uživanje sa voljenom osobom, porodicom i prijateljima u toplom domu za vreme tih praznika. E sad smo došli do suštine Božićnih i Novogodšnjih praznika.
Po meni to vreme treba da bude opušteno, srećno bez stresa, provedeno sa voljenim osoboma i bez mnogo razmišljanja gde će se slaviti doček, koliko para će nam trebati za to jedno veče, da li imamo šta da obučemo, koje poklone kupiti, da li će se svideti onima kojima ih darujemo, da li ćemo stići da se doteramo za doček jer se na 31.12. uglavnom radi puno radno vreme, a neko se i smiluje da nas pusti malo ranije kući. U poslednjih par godina uopšte se ne opterećujem tim stvarima, samo gledam kako da ugodim sebi i dragim ljudima u mom bližem okruženju. Ne pada mi napamet da dajem od 50 do 100 evra za jednu noć u restoranu, kafani ili klubu, gde se svi foliraju i ponašaju se uštogljeno. Samo razmišljam kako ću da ukrasim stan i jelku, šta ću da pravim od kulinarskih đakonija i koga ču da pozovem od prijatelja i pozitivnih ljudi da nam ulepšaju to jedno simbolično veče.
Stara izreka kaže, poklonu se u zube ne gleda, nisam imućna ali imam ukusa i poznajem ljude oko sebe tako da obično kupim pravu stvar za voljene i drage osobe. Ne opterećujem se cenama, praktična sam osoba u principu. Priznajem da sam malo i komformista, ali u sferama koje nisu površne. Kao hedonista uživam u životu, hrani, prirodi i društvu zanimljivih i pozitivnih ljudi. Tzv. Hejteri me ne zanimaju od svoje 35 godine života ( šteta što ranije nisam shvatila da ne treba da se zamaram takvim ljudima). Sve u svemu savet svim ljudima koji isto ili slično razmišljaju kao ja i boli ih glava pred pomenute praznike, opustite se, izbegavajte gužve i tržne centre, u saobraćaju se naoružajte strpljenjem, posvetite se svojoj porodici i pravim prijateljima kojima je jedino bitno da su u tom periodu godine sa vama na bilo kom mestu i u bilo kakvim uslovima, jer bitno je sa kim slavite, a ne gde slavite!
Коментари
Постави коментар